Steže me težina banalnosti
i odzvanja u ušima
vrisak usamljene jadnosti.
Grcanje svuda oko mojih visokih zidova.
U meni želja
samo za težinom prstenja
na osetljivim mi rukama,
i za budjenjem
neke zaboravljene i čarobne jeseni
u kojoj sam te,
hvatajući stihove iz kiše,
dotakla.
Нема коментара:
Постави коментар