Obukla sam svoju suštinu.
Razmišljam o tome koliko ih samo imam.
Setim se nekih prošlih. Muzika i mirisi mi pomažu jako dobro. Ja sam dobro.
Razmišljam o tome koliko ih samo imam.
Setim se nekih prošlih. Muzika i mirisi mi pomažu jako dobro. Ja sam dobro.
I sva ta melanholična stanja u nama su
iskonski. Možda se samo treba vratiti započetom i jednostavno dotaknuti osećaj
sreće. Da li znamo razliku između osećaja sreće i sreće? Neko je rekao da Bog
ima bolji scenario za nas od nas samih. Ili bogovi. Kako vam drago.
A kroz pisanje samo se oblačimo u bogove.
Muzika i mirisi nas razoružavaju. Oblače nas u našu realnost – u našu slabost i
unutrašnje suze, u naše osmehe usled saznanja, u naš san o sreći, u našu
slobodu, koja nam je možda najveće ropstvo. Ali bez straha od skoka, najbolji kadrovi
su nam pred nosom.
Odlazak u daljinu mislima je uvek bio spas.
Ma gde da si pošao? To je zahtevnije i teže od fizičkog putovanja. Bez obećanja
samo. Idi. Šta te briga? Šta mene briga?!
Muzika i mirisi će te vratiti. Uvek.
I sve te reči na slovo M.
Mekoća. Malo. Milina. Minimalno. Možda.
I sve te reči na slovo M.
Mekoća. Malo. Milina. Minimalno. Možda.
Večna pitanja na koj sada imam odgovore. Da
li sam sada neko drugi?
Valjda ne možeš imati sve. Da li je potrebno sve?
Ovaj tekst je mogao imati drugačiji kraj. Da li je potreban drugačiji kraj?
Da li je potreban kraj?
Valjda ne možeš imati sve. Da li je potrebno sve?
Ovaj tekst je mogao imati drugačiji kraj. Da li je potreban drugačiji kraj?
Da li je potreban kraj?
Ti nastavci i svezani repovi savršena su
perjanica za moju suštinu.