Fali mi tvoja učmalost.
Fali mi tvoje značajno pripovedanje.
Fali mi tvoj uzdisaj
kada su ti usne na cigareti,
taj ogavni ritual,
koji nikada nisam mogla da gledam
bez groznice u malom mozgu.
Fali mi tvoj pogled
meko naoštren,
tvoj ogroman osmeh
i tvoje sive, debele šake.
Fali mi tvoja šala,
bore oko očiju
kada ti je grimasa na mestu.
Fali mi samo minut svega toga.
"Lek je dodir...
Drugi čin."
Moram da te isprovociram
kao inspiraciju
da realnost ne bi bila
oponašanje umetnosti,
da ne kažem - života.
Pobuna.
Potvrdno klimanje.
Pred pogledom - duša.
A ti gledaj ravnodušno
ako si životinja.
I onda -
poljubac.
Star čitav jedan vek.
I moja suzdržanost
da ti ne odgovorim
na svaku reč
iz tih kratkih sintagmi.
Žena.
(Ipak sam ja žena.)