петак, 9. март 2012.

Anima



U tebi sakrivena agresija davnih dana.
Uživam u mastilu koje sadrži je.
Da li je neophodno da se upitam
o nečemu što ne želim,
a šta nalazim u tim velikim rečima?
Priznajem da me možeš ubiti
iako je lomljenje moje postojanosti
jedino za šta nemaš snage.
Opet, bio bi to savršen izdah.
Napuni mi vene
tom sporom i neobuzdanom strašću -
neka mi tvoj nagon,
koji puca na dodir,
klizi po vrhovima kostiju.
Ne daj mi da se opirem
toj golicljivosti,
koju bude tvoji nesvesni pogledi
ka tim drugačijim delovima tela;
počela sam da volim izazove.
Čvrstinom svojih emocija
opusti mi mišiće
i daj da poverujem
u postojanje svojih kukova.
Onda mi reci šta želiš. 

Нема коментара:

Постави коментар