четвртак, 27. август 2015.

Ozlojeđenost


Da li zaista ujedamo kada smo najviše povređeni?
Paradoksalno je i koliko samo realno.
Da li su ozlojeđena srca najosetljivijia i toliko gorka
Da i sam pogled na njih izaziva ljigav osećaj u ustima,
Poput dodira neke prljave sluzokože?
Znam da taj osećaj može trajati godinama.
Znam da postoje šanse da se nikada ne izgubi.
Jedino bi možda gledanje u Sunce i bilo koji izvor života
Mogao da odagna taj osećaj trnjenja oko srca.
Taj osećaj koji svu krv pumpa ka mozgu,
Da totalno poremeti misli, da pomuti emocije,
Da otruje i jezik, da slomi dobro.
Molim za bokale Sunca i Om vode,
Da mi očiste dušu,
Umiju noge,
Da čistim koracima zakoračim u novi dan.
Ili mi je dovoljna i kap ljubavi?