недеља, 10. јануар 2016.

Muzika i mirisi


Obukla sam svoju suštinu.
Razmišljam o tome koliko ih samo imam.
Setim se nekih prošlih. Muzika i mirisi mi pomažu jako dobro. Ja sam dobro.
I sva ta melanholična stanja u nama su iskonski. Možda se samo treba vratiti započetom i jednostavno dotaknuti osećaj sreće. Da li znamo razliku između osećaja sreće i sreće? Neko je rekao da Bog ima bolji scenario za nas od nas samih. Ili bogovi. Kako vam drago.
A kroz pisanje samo se oblačimo u bogove. Muzika i mirisi nas razoružavaju. Oblače nas u našu realnost – u našu slabost i unutrašnje suze, u naše osmehe usled saznanja, u naš san o sreći, u našu slobodu, koja nam je možda najveće ropstvo. Ali bez straha od skoka, najbolji kadrovi su nam pred nosom.
Odlazak u daljinu mislima je uvek bio spas. Ma gde da si pošao? To je zahtevnije i teže od fizičkog putovanja. Bez obećanja samo. Idi. Šta te briga? Šta mene briga?!
Muzika i mirisi će te vratiti. Uvek.
I sve te reči na slovo M.
Mekoća. Malo. Milina. Minimalno. Možda.
Večna pitanja na koj sada imam odgovore. Da li sam sada neko drugi?
Valjda ne možeš imati sve. Da li je potrebno sve?
Ovaj tekst je mogao imati drugačiji kraj. Da li je potreban drugačiji kraj?
Da li je potreban kraj?
Ti nastavci i svezani repovi savršena su perjanica za moju suštinu.

 

Нема коментара:

Постави коментар