недеља, 10. јануар 2016.

Gledaj me kao čovek


Tiha osveta?
Grozno.
Nebiće.
Neljudski.
Nervoza.
Napetost.
Ništavna nirvana.
Uzaludan osmeh.
Daleka patnja.
Nekoliko reči.
Ista igra.
Neumorna igra.
Zauvek igra.
Omađijana i pomahnitala.
Nesebično sebična.
Pucanje.
Šavovi.
Klišei.
Patetika.
Gnoj.
Bol. 
Koješta.
Fokus.
Nebiće.
Mašina.
Konačno.
Život.
Aman više!
Odrasti!
A ti prestani!
Nervni slom.
Zadovoljna?
Nisam htela.
Nisam ni ja htela.
Mnogo toga.
Zaustavljanje.
Muka mi je od brojanja do deset i dubokog disanja.
Želim samo da dišem.
Ostavi me i voli me.
Ako možeš.
Još uvek.
Samo ne patetično.
Uzdigni se iznad sebe i onda me voli.
Ne pre.
I shvati me.
Ako želiš. 
Jer umem i ja da plačem, samo neću.
Nemam vremena.
Nemam potrebu.
Komunikacijski slom.
Neznanje.
I o čemu mi onda pričamo uopšte?
Kakav privid...
Živi slobodno.
Pusti konvencionalnosti.
Otpusti sopstvene navike i praksu.
Budi nova.
Voli sebe takvu.
Voli mene ovakvu.
Samo se probudi. 
Ili makar razbudi.
I gledaj me kao čovek.
Gledaj me ravnoj sebi.


Нема коментара:

Постави коментар