недеља, 10. јануар 2016.

Melanholija


Te mladalačke ljubavi velike su i jake. Toliko jake da nas očas posla ubede da će zauvek trajati.
Prestaneš da misliš kada prođu, ali kada ih se se setiš... Krene ta muzika koju ste stvarali zajedno, pojave se sve staze koje ste pregazili, čuju se sve te reči koje su bile magične i koje drugi izgovaraju prazno.
Vidiš uspomene uživo. Vidiš predele koje si hteo da sačuvaš kada si ih prvi put video. Slike svih dana oslikaju dan nekom starom energijom – energijom koju si prerastao.
Lažna razmišljanja sa večitim lutanjima i pucanj svesti iznad glave ili u glavu – nisi ni siguran. Nikada kajanje zbog svega. Samo melanholija. I jedan kišni dan za odmor.
Opevati sve stare ljubavi – da li ćemo ih tako uspavati zauvek?
Ili ih pustiti da žive na miru i da svrate ponekad, pa čak i iznebuha, u misli i u snove? Da svrate sa svim svojim istinama i lažima bez namere da se vrate... progutati knedlu, pustiti ih da prođu brzinom kojom žele i nastaviti plovidbu.
Mora su široka, horizonti rasuti. Ne vredi rasipati se.

Нема коментара:

Постави коментар